europskenovine.eu Bruxellex – Strasbourg – Zagreb
Europska komisija danas, pridržavajući se Europskog migracijskog programa iz svibnja, predlaže sveobuhvatan paket prijedloga za pomoć u rješavanju izbjegličke krize s kojom se suočavaju države članice EU-a i susjedne zemlje, uključujući rješavanje temeljnih uzroka zbog kojih ljudi traže utočište
Europska komisija danas, pridržavajući se Europskog migracijskog programa iz svibnja, predlaže sveobuhvatan paket prijedloga za pomoć u rješavanju izbjegličke krize s kojom se suočavaju države članice EU-a i susjedne zemlje, uključujući rješavanje temeljnih uzroka zbog kojih ljudi traže utočište u Europi. Novim paketom mjera, kojim se predlaže i premještanje 120 000 osoba kojima je doista potrebna međunarodna zaštita u druge države članice EU-a, smanjit će se pritisak na najpogođenije države članice – prvenstveno Grčku, Italiju i Mađarsku. U taj broj nije uračunato 40 000 osoba čije je premještanje iz Grčke i Italije Komisija predložila u svibnju, za što se još čeka odluka Vijeća. Tim mjerama pomoći će se i državama članicama koje su suočene sa sve većim brojem zahtjeva za azil jer će im se omogućiti brža obrada zahtjeva s pomoću zajedničkog europskog popisa sigurnih zemalja porijekla. Komisija je danas predstavila i nacrt glavnih mjera za poboljšanje politike vraćanja te predložila uspostavljanje fonda od 1,8 milijardi eura za pomoć u rješavanju temeljnih uzroka migracije u Africi. Na kraju, Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje rješavaju i „vanjsku dimenziju” izbjegličke krize.
Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker izjavio je: „Mi Europljani trebali bismo znati i nikada ne bismo smjeli zaboraviti zašto je pružanje utočišta i poštovanje temeljnog prava na azil tako važno. Vrijeme je da počnemo postavljati temelje prave europske migracijske politike koju smo zatražili još u svibnju. Mjerama koje danas predlažemo omogućit će se brzo premještanje osoba kojima je doista potrebna međunarodna zaštita – ne samo u okviru ove nego i svih budućih kriza. Izbjeglička kriza odličan je povod za dokazivanje europske solidarnosti. Vrijeme je da pokažemo kolektivnu hrabrost i odmah uputimo odgovor Europe.”
Europska komisija danas je predstavila sljedeće konkretne mjere kao odgovor na trenutačnu izbjegličku krizu i pripremu za buduće izazove:
prijedlog hitnog premještanja 120 000 izbjeglica iz Grčke, Mađarske i Italije: nakon velikog povećanja ilegalnih prelazaka granice na središnjem i istočnom Sredozemlju, ali i na ruti kroz zapadni Balkan, u zadnjih nekoliko mjeseci, potrebno je hitno djelovati. Komisija predlaže premještanje 120 000 osoba kojima je doista potrebna međunarodna zaštita iz Italije (15 600), Grčke (50 400) i Mađarske (54 000). One bi bile premještene po obveznom ključu raspodjele s pomoću objektivnih i mjerljivih kriterija (40 % broj stanovnika, 40 % BDP, 10 % prosječan broj dosadašnjih zahtjeva za azil, 10 % stopa nezaposlenosti). To se primjenjuje na podnositelje zahtjeva s državljanstvima zemalja čija je prosječna stopa priznanja na razini EU-a najmanje 75 %[1]. Ovo se nadovezuje na Komisijin prijedlog iz svibnja za premještanje 40 000 osoba kojima je doista potrebna međunarodna zaštita iz Italije i Grčke u druge države članice EU-a te ukupan predloženi broj raste na 160 000; Za države članice koje sudjeluju u premještanju predviđena je potpora od 780 milijuna eura iz proračuna EU-a uz stopu pretfinanciranja od 50 % kako bi se nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj upravi omogućilo vrlo brzo djelovanje.
odredba o privremenoj solidarnosti: ako iz opravdanih i objektivnih razloga, kao što je prirodna katastrofa, država članica privremeno ne može djelomično ili uopće sudjelovati u odluci o premještanju, morat će uplatiti financijski doprinos u proračun EU-a u iznosu od 0,002 % svojeg BDP-a. Europska komisija analizirat će razloge koje država navede i donijeti odluku je li opravdano nesudjelovanje te države u programu na najviše 12 mjeseci. U slučaju djelomičnog sudjelovanja u premještanju doprinos će biti razmjerno smanjen;
trajni mehanizam za premještanje za sve države članice: kao što je najavljeno u Europskome migracijskom programu, Komisija predlaže strukturirani mehanizam solidarnosti koji će moći aktivirati u svakom trenutku kako bi pomogla državi članici u kriznom stanju čiji je sustav azila pod iznimnim pritiskom zbog velikog i neproporcionalnog priljeva državljana trećih zemalja. Takve buduće hitne situacije Komisija bi odredila na temelju broja zahtjeva za azil podnesenih u zadnjih šest mjeseci u odnosu na broj stanovnika i broja ilegalnih prelazaka granice u zadnjih šest mjeseci. Primjenjivat će se isti objektivni i mjerljivi kriteriji raspodjele kao i u okviru prijedloga hitnog premještanja. Trajnim mehanizmom u obzir će se uzeti i potrebe tražitelja azila, njihova obiteljska situacija i vještine. Primjenjivat će se i odredba o privremenoj solidarnosti;
zajednički europski popis sigurnih zemalja porijekla: nadovezujući se na Europski migracijski program i zaključke Europskog vijeća od 25. i 26. lipnja, Europska komisija predlaže Uredbu o utvrđivanju zajedničkog europskog popisa sigurnih zemalja porijekla. Tim europskim popisom omogućit će se brža obrada pojedinačnih zahtjeva za azil podnositelja koji dolaze iz zemalja koje se u cijelom EU-u smatraju sigurnima te brže vraćanje ako se na temelju pojedinačnih procjena zahtjeva potvrdi da podnositelj nema pravo na azil. Nakon rasprava s državama članicama i na temelju njihovih praksi, Komisija predlaže da se na europski popis sigurnih zemalja porijekla uvrste Albanija, Bosna i Hercegovina, bivša jugoslavenska Republika Makedonija, Kosovo, Crna Gora, Srbija i Turska.
Te zemlje ispunjavaju zajednička mjerila za zemlje koje se smatraju sigurnima iz Direktive o postupku azila 2013/32, potpisnice su važnih međunarodnih ugovora o ljudskim pravima, a većinu njih Europsko vijeće proglasilo je zemljama kandidatkinjama koje ispunjavaju tzv. „kriterije iz Kopenhagena” (kojima se jamče demokracija, vladavina prava, ljudska prava te poštovanje i zaštita manjina). Poslije, nakon temeljite procjene Europske komisije, na popis se mogu uvrstiti i druge zemlje;
poboljšavanje politike vraćanja: za poboljšavanje politika vraćanja država članica Komisija je objavila zajednički Priručnik o vraćanju i Akcijski plan EU-a o vraćanju. Komisija je predstavila Akcijski plan EU-a o vraćanju kojim se utvrđuju hitne i srednjoročne mjere koje će države članice poduzeti kako bi povećale dobrovoljno vraćanje, ojačale provedbu Direktive o vraćanju, poboljšale razmjenu informacija, osnažile ulogu i ovlasti Frontexa u operacijama vraćanja te uspostavile integrirani sustav upravljanja vraćanjem. Usporedno s tim, Komisija je donijela Priručnik o vraćanju kojim se nadležnim nacionalnim tijelima pružaju praktične upute za vraćanje migranata koji nemaju pravo boraviti u Europskoj uniji. Priručnik će biti glavni alat za podučavanje stručnjaka koji primjenjuju Direktivu o vraćanju 2008/115 o standardima i postupcima.
komunikacija o pravilima javne nabave za mjere potpore izbjeglicama: države članice moraju brzo i na odgovarajući način ispuniti najhitnije potrebe tražitelja azila za smještajem, namirnicama i uslugama. Današnja Komunikacija sadržava smjernice za nacionalne, regionalne i lokalne vlasti kojima se osigurava usklađenost s pravilima EU-a za javnu nabavu kada se financiranje tih usluga može osigurati na jednostavan, brz i nebirokratski način;
rješavanje vanjske dimenzije izbjegličke krize: vanjska dimenzija ključna je sastavnica u nastojanju da se kriza riješi. Ponovno se ulažu napori u podupiranje diplomatskih inicijativa i traženje političkih rješenja za sukobe u Siriji, Iraku i Libiji. EU osigurava pomoć stanovništvu Sirije, posebno interno raseljenim osobama, te financijsku potporu susjednim zemljama koje su prihvatile najveći broj izbjeglica iz Sirije, kao što su Jordan Libanon i Turska. Dosad je mobilizirano 3,9 milijardi eura za tu svrhu. Drugi je prioritet borba protiv organiziranog kriminala u obliku krijumčarenja ljudi, posebice pokretanjem pomorske operacije EUNAVFOR MED. U okviru suradnje s trećim zemljama potpisano je otprilike 17 sporazuma o ponovnom prihvatu te 7 sporazuma o partnerstvu za mobilnost. EU će proširiti i trenutačne dijaloge o migraciji s ključnim partnerima na visokoj razini, kao što su Rabatski i Khartoumski proces s afričkim zemljama te Budimpeštanski proces s istočnom i središnjom Azijom, kao i konferencija početkom listopada te sastanak na vrhu u Valetti 11. i 12. studenoga;
fond za Afriku: Europska komisija danas je dodijelila 1,8 milijardi eura iz financijskih sredstava EU-a za osnivanje „Kriznog uzajamnog fonda za stabilnost i rješavanje temeljnih uzroka nezakonite migracije u Africi”. Cilj je poboljšati stabilnost i riješiti temeljne uzroke nezakonitih migracijskih tokova u regijama Sahela, jezera Čad, Roga Afrike i sjeverne Afrike. Iz fonda će se podupirati razvoj boljih socio-ekonomskih prilika i politika upravljanja migracijama u tim regijama. Europska komisija očekuje da će se države članice uključiti i jednako odgovoriti na naša nastojanja. Na primjer, Španjolska je već potvrdila da će sudjelovati.
Druga strana solidarnosti s najizloženijim državama članicama jest da svi moraju odgovorno primjenjivati zajednička pravila EU-a. U tu svrhu, Komisija će ovoga tjedna prema potrebi ubrzati postupke zbog povrede prava i provoditi pristup „Hotspot” u najizloženijim državama članicama kako bi im pomogla u primjeni zajedničkih pravila EU-a o azilu (vidi MEMO/15/5597).
Sljedeći koraci:
Izvanredno zasjedanje Vijeća za unutarnje poslove o migraciji 14. rujna sljedeća je prigoda da države članice razgovaraju o zakonodavnim prijedlozima Komisije i prihvate ih. Mehanizme za hitno premještanje koje je Komisija predstavila u svibnju i rujnu treba donijeti Vijeće (glasovanjem kvalificiranom većinom) u savjetovanju s Europskim parlamentom, dok trajni mehanizam solidarnosti i europski popis sigurnih zemalja porijekla Europski parlament i Vijeće moraju donijeti zajednički (u redovnom zakonodavnom postupku). Prijedlog o fondu poslan je državama članicama kako bi potrebni postupci bili provedeni na vrijeme za sastanak na vrhu u Valletti u studenome, gdje će se EU sastati s ključnim afričkim zemljama kako bi razgovarali o migraciji i izbjegličkoj krizi.
Kontekst
Europska Komisija dosljedno i neprekidno radi na koordiniranom europskom odgovoru na području izbjeglica i migracija.
Kao dio svoje kampanje na izborima za predsjednika Europske komisije Jean-Claude Juncker predstavio je 23. travnja 2014. na Malti plan u pet točaka o migracijama u kojemu poziva na veću solidarnost u migracijskoj politici EU-a.
Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, nakon što je preuzeo dužnost, zadužio je povjerenika koji je posebno nadležan za migracije da u suradnji s prvim potpredsjednikom Timmermansom pripremi novu migracijsku politiku, jedan od deset prioriteta Političkih smjernica, političkog programa na temelju kojeg je Europski parlament izabrao Komisiju.
Na temelju prijedloga Europske komisije, izjavom Europskog vijeća od 23. travnja 2015. države članice obvezale su poduzeti hitne mjere radi spašavanja života i intenziviranja nastojanja EU-a u području migracija. Rezolucija Europskog parlamenta uslijedila je nakon nekoliko dana.
Komisija je 13. svibnja 2015. predstavila Europski migracijski program u kojem se utvrđuje sveobuhvatni pristup kojim će se poboljšati upravljanje svim aspektima migracija.
Dana 27. svibnja 2015. Europska komisija već je donijela prvi paket mjera za provedbu Europskog migracijskog programa, uključujući prijedloge za premještanje i preseljenje, i Akcijski plan EU-a za borbu protiv krijumčara migranata.
Europsko vijeće 25. i 26. lipnja odlučilo je djelovati na temelju prijedloga Europske komisije u okviru Europskog migracijskog programa čije je težište na premještanju i preseljenju, vraćanju te suradnji sa zemljama porijekla i tranzitnim zemljama.
Dana 20. srpnja Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove pristalo je provesti mjere predložene u Europskome migracijskom programu, odnosno premjestiti osobe kojima je doista potrebna međunarodna zaštita iz Italije i Grčke tijekom sljedeće dvije godine, počevši s 32 256 u prvoj fazi, te preseliti 22 504 raseljene osobe izvan EU-a kojima je doista potrebna međunarodna zaštita.
