europskenovine.eu Bruxellex – Strasbourg – Zagreb
Petorica predsjednika – predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, predsjednik sastanka na vrhu država europodručja Donald Tusk, predsjednik Euroskupine Jeroen Dijsselbloem, predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi i predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz – danas su iznijeli ambiciozne planove za osnaživanje ekonomske i monetarne unije (EMU) od 1. srpnja 2015. i za njezin dovršetak najkasnije do 2025. Kako bi ostvarili svoju viziju za budućnost EMU-a, predstavili su konkretne mjere koje bi trebalo provesti u tri faze. Neke bi mjere, primjerice uspostavu europskog sustava osiguranja depozita, trebalo provesti već u narednim godinama, dok je za druge, primjerice uspostavu buduće riznice europodručja, potreban korak dalje u pogledu podjele suverenosti među državama članicama koje upotrebljavaju euro kao svoju valutu. Te su mjere dio vizije petorice predsjednika, prema kojoj je za čvrstu i transparentnu strukturu EMU-a potrebno usredotočiti se na institucije, a ne samo na pravila. Stvaranje bolje povezane i pravednije ekonomske i monetarne unije jedan je od 10 prioriteta koje je predsjednik Juncker iznio u svojim političkim smjernicama.
Predsjednik Juncker izjavio je: „Euro je valuta koju dijeli 19 država članica EU-a i više od 330 milijuna građana. Njime se treba ponositi. Njime se štiti Europa. No njegovo se funkcioniranje može poboljšati. Naša ekonomska i monetarna unija još nije dovršena, a ja sam pri preuzimanju dužnosti obećao da ću raditi na usklađivanju i nadopuni povijesno nezapamćenih mjera koje smo poduzeli tijekom krize te na povećanju njihove socijalne pravednosti i demokratske legitimnosti. Nas petorica predsjednika danas iznosimo svoju zajedničku viziju. Svijet nas promatra i želi znati u kojem smjeru idemo. Danas iznosimo plan za monetarnu integraciju i utvrđujemo njezino konačno odredište.”
Valdis Dombrovskis, potpredsjednik Komisije nadležan za euro i socijalni dijalog, izjavio je: „Ekonomska i monetarna unija osnažena je u posljednjim godinama, dobrim dijelom i zbog financijske i gospodarske krize, no još nije dovršena. U današnjem izvješću predloženo je kako je dodatno ojačati u nekoliko faza u narednim godinama. Spremni smo iznijeti konkretne prijedloge potrebne za ostvarivanje te ambiciozne, ali i pragmatične vizije. No dovršena ekonomska i monetarna unija nije cilj sama po sebi. Ona je sredstvo kojim možemo doprinijeti snažnijem rastu, otvaranju radnih mjesta i blagostanju svih građana, sada i u budućnosti.”
Unatoč napretku ostvarenom u proteklih nekoliko godina, posebno zahvaljujući pokretanju bankarske unije, EMU još nije dovršen. U europodručju postoji znatna divergencija, a zbog krize u proteklim godinama dodatno su istaknuti postojeći nedostaci. Jasno je da je, s obzirom na 18 milijuna nezaposlenih i velik broj osoba u našim društvima u opasnosti od socijalne isključenosti, potrebno uložiti velike napore kako bi europodručje, drugo najveće gospodarstvo na svijetu, dobilo čvrstu strukturu. Potreban nam je trajan, pravičan i demokratski legitiman temelj za budućnost kojime bi se doprinijelo snažnijem rastu, otvaranju radnih mjesta i blagostanju svih građana.
U izvješću su utvrđene tri faze za ostvarivanje vizije petorice predsjednika (vidi Prilog 1.):
– prva faza, odnosno „osnaživanje djelovanjem” (1. srpnja 2015. – 30. lipnja 2017.): upotrijebit će se postojeći instrumenti i Sporazumi za povećanje konkurentnosti i strukturne konvergencije, ostvarivanje odgovornih fiskalnih politika na nacionalnoj razini i na razini europodručja, dovršetak financijske unije te povećanje demokratske odgovornosti.
– druga faza, odnosno „dovršetak EMU-a”: pokrenut će se dalekosežnije mjere kako bi postupak konvergencije postao u većoj mjeri obvezujući, primjerice s pomoću skupa zajednički dogovorenih referentnih vrijednosti za konvergenciju koje bi imale pravnu prirodu te s pomoću uspostave riznice europodručja.
– završna faza (najkasnije do 2025.): kad sve mjere budu u potpunosti provedene, čvrst i istinski EMU trebao bi biti stabilno i prosperitetno okružje za sve građane država članica EU-a koje dijele jedinstvenu valutu, a privuklo bi i druge države članice EU-a da se pridruže ako za to budu spremne.
Kako bi sve pripremila za prijelaz iz prve u drugu fazu, Komisija će u proljeće 2017. objaviti „bijelu knjigu” u kojoj će iznijeti potrebne sljedeće mjere, uključujući pravne mjere za dovršetak EMU-a u drugoj fazi. To će učiniti po uzoru na bijelu knjigu Jacquesa Delorsa iz 1985. na temelju koje je, s pomoću niza mjera i njihova vremenskog okvira, omogućeno donošenje Jedinstvenog europskog akta, pravne osnove za projekt jedinstvenog tržišta.
Što konkretno sadržava Izvješće petorice predsjednika?
1. Prema ekonomskoj uniji konvergencije, rasta i zapošljavanja
Ta unija trebala bi počivati na četiri stupa: osnivanju sustava tijela nadležnih za konkurentnost u europodručju, snažnijoj provedbi postupka u slučaju makroekonomskih neravnoteža, većem naglasku na zapošljavanju i socijalnom učinku te jačoj koordinaciji ekonomskih politika u okviru poboljšanog europskog semestra (vidi Prilog 2.). To bi se trebalo provesti kratkoročno (prva faza) na temelju praktičnih mjera i metode Zajednice. Srednjoročno (druga faza), postupak konvergencije trebao bi postati u većoj mjeri obvezujući na temelju niza zajedničkih visokih standarda koji bi se utvrdili zakonodavstvom EU-a.
Tijela nadležna za konkurentnost
Cilj tijela nadležnih za konkurentnost ne bi trebao biti prekogranično usklađivanje praksi ili rada tijela nadležnih za određivanje plaća. Ti se postupci znatno razlikuju među državama članicama i s pravom odražavaju nacionalne prioritete i pravnu tradiciju.
Svaka bi država članica na temelju zajedničkog obrasca trebala odlučiti o točnom ustroju svojeg nacionalnog tijela nadležnog za konkurentnost, ali bi ono moralo biti demokratski odgovorno i djelovati neovisno. Nacionalni dionici, kao što su socijalni partneri, trebali bi zadržati svoju ulogu u skladu s utvrđenim praksama u svakoj državi članici, ali bi im mišljenja tih tijela trebala služiti kao smjernice u pregovorima o određivanju plaća. Određene države članice, primjerice Nizozemska i Belgija, već imaju takva tijela.
2. Prema financijskoj uniji
Ekonomska i financijska unija upotpunjuju se i uzajamno podupiru. Napredak u tim dvama područjima mora biti glavni prioritet tijekom prve faze. Budući da velik dio novca čine bankovni depoziti, novac može biti uistinu jedinstven samo ako vlada jednako povjerenje u sigurnost bankovnih depozita neovisno o državi članici u kojoj banka posluje. To nije moguće bez jedinstvenog sustava nadzora i sanacije banaka te osiguranja depozita. Već smo ostvarili cilj jedinstvenog nadzora banaka. S Jedinstvenim fondom za sanaciju (koji će postati operativan 1. siječnja 2016.) postignut je dogovor u pogledu jedinstvenog sanacijskog mehanizma. Kao sljedeći korak petorica predsjednika predlažu da se tijekom prve faze uspostavi europski sustav osiguranja depozita, koji bi se mogao uspostaviti kao sustav za reosiguranje nacionalnih sustava osiguranja depozita na europskoj razini.
3. Prema fiskalnoj uniji
Neodržive fiskalne politike ne ugrožavaju samo stabilnost cijena u Uniji, već su i štetne za financijsku stabilnost. U kratkoročnom razdoblju (prva faza) petorica predsjednika predlažu stvaranjesavjetodavnog europskog fiskalnog odbora, koji bi koordinirao i dopunjavao rad postojećih nacionalnih fiskalnih vijeća (vidi Prilog 3.). Sastavljao bi, na europskoj razini, neovisne analize uspješnosti proračuna u odnosu na ekonomske ciljeve utvrđene okvirom fiskalnog upravljanja EU-a. U dugoročnom razdoblju (druga faza) trebalo bi uspostaviti zajedničku makroekonomsku stabilizacijsku funkciju za bolje suočavanje sa šokovima kojima se ne može upravljati isključivo na nacionalnoj razini. Njome bi se trebala poboljšati sposobnost ublažavanja velikih makroekonomskih šokova i EMU učiniti otpornijim. Takva stabilizacijska funkcija mogla bi se nadovezivati na Europski fond za strateška ulaganja kao prvi korak tako da se utvrdi skup financijskih izvora i investicijskih projekata koji su karakteristični za europodručje i koje bi se u tom kontekstu moglo iskoristiti.
4. Jačanje demokratske odgovornosti, legitimnosti i institucija: od pravila do institucija
Veća odgovornost i integracija na razini EU-a i europodručja uzrokuju veću međuovisnost. Time će se omogućiti i bolje dijeljenje novih ovlasti i veća transparentnost u pogledu pitanja tko donosi kakve odluke i kada ih donosi. Vrijeme je za reviziju i konsolidaciju naše političke strukture: u izvješću se predlaže veća uključenost i kontrola parlamenata na nacionalnoj i europskoj razini, a posebno kad je riječ o preporukama po državama članicama, nacionalnim programima reformi i godišnjem pregledu rasta. U kratkoročnom razdoblju (prva faza) EMU-u je potrebno usklađeno vanjsko zastupanje kako je predstavljeno u političkim smjernicama predsjednika Junckera. Danas EU i europodručje još nisu zastupljeni kao jedno tijelo u međunarodnim financijskim institucijama, prije svega u MMF-u. EU zbog tog nejedinstvenog zastupanja ne može pokazati svoju političku i gospodarsku moć. Petorica predsjednika predlažu i jačanje uloge Euroskupine. Kratkoročno bi za to moglo biti potrebno ojačati njezino predsjedništvo i sredstva koja ima na raspolaganju. Dugoročno (druga faza) bi se moglo razmotriti uvođenje stalnog predsjedništva Euroskupine.
Naposljetku, države članice europodručja i dalje će odlučivati o oporezivanju i raspodjeli proračunskih rashoda u skladu s nacionalnim političkim odlukama, no neke će odluke sve češće trebati donositi zajednički i pri tome osigurati demokratsku odgovornost i legitimnost. Potencijalna buduća riznica europodručja mogla bi biti pravo mjesto za takvo zajedničko donošenje odluka.
5. Socijalna dimenzija EMU-a
Jedna od glavnih pouka krize jest da „EMU s rejtingom AAA” mora obuhvaćati konkurentna gospodarstva koja mogu biti inovativna i uspješna u sve globaliziranijem svijetu, i to uz visoku razinu socijalne kohezije. Kako je predsjednik Juncker izjavio u Europskom parlamentu nakon što je izabran za predsjednika Komisije: „Želim da se Europa posveti izvrsnosti u području socijalnih pitanja, baš kao što je posvećena stjecanju najvišeg rejtinga u financijskom i gospodarskom pogledu.” To konkretno znači da tržišta rada i sustavi socijalne skrbi moraju dobro funkcionirati i biti održivi u svim državama članicama europodručja. Bolje funkcioniranje tržišta rada i socijalni učinak te socijalna kohezija trebali bi biti u središtu novog postupka „pozitivne konvergencije” predloženog u izvješću.
Sljedeći koraci: U izvješću su utvrđene glavne mjere potrebne za dovršetak EMU-a najkasnije do 2025. Institucije EU-a trebale bi pokrenuti prve inicijative već od 1. srpnja 2015. Kako bi sve pripremila za prijelaz iz prve u drugu fazu, Komisija će u dogovoru s predsjednicima drugih institucija EU-a u proljeće 2017. objaviti „bijelu knjigu” u kojoj će ocijeniti napredak ostvaren u prvoj fazi i iznijeti potrebne sljedeće mjere. U njoj će se analizirati pravni, ekonomski i politički preduvjeti za dalekosežnije mjere potrebne za dovršetak EMU-a u drugoj fazi, a temeljit će se na analitičkim zapažanjima stručne savjetodavne skupine. Bez odgađanja trebalo bi započeti izradu propisa i uspostavu institucija na temelju Izvješća petorice predsjednika.
Kontekst
Na sastanku na vrhu država europodručja u listopadu 2014. istaknuta je činjenica da je „bolja koordinacija ekonomskih politika neophodna za osiguravanje dobrog funkcioniranja ekonomske i monetarne unije”. Naglašeno je da treba i dalje „razvijati konkretne mehanizme za snažniju usklađenost ekonomskih politika, konvergenciju i solidarnost” te „pripremiti sljedeće korake za bolje ekonomsko upravljanje u europodručju”.
U ovom Izvješću uzeta je u obzir intenzivna rasprava s državama članicama i civilnim društvom. Ono se nadovezuje na izvješće „Prema istinskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji” (takozvano „Izvješće četvorice predsjednika”) i na Komisijin „Nacrt za snažnu i istinsku ekonomsku i monetarnu uniju” iz 2012., koji su i dalje ključni referentni dokumenti za dovršetak EMU-a.
U njemu se odražavaju osobna razmatranja i rasprave petorice predsjednika. Glavna mu je tema europodručje jer države koje dijele valutu imaju određene zajedničke izazove, interese i odgovornosti. Međutim postupak uspostave snažnijeg EMU-a otvoren je za sve države članice EU-a.
